Do ove godine adresa naše republike bila je Radnička 14, Belišće, no posebnom povorkom odselili smo se na naše novo sjedište.
Nakon sedam godina boravka u Belišću, prošlog vikenda preselili smo u Valpovo. U seobi naroda sudjelovalo je 15 najhrabrijih, ali zapravo i najaktivnijih članova, svih spolova i nekih godišta, od kojih je bilo nekoliko njih koji su također belišćansku adresu zamijenili s valpovačkom ili osječkom. Članovi udruge su u seobi ponijeli najvrijednije dijelove inventara udruge: pinklece, trgovačka kolica, torba s kotačima, zvučnik, mikrofon, zastave, registratore, ekrane, usisavače… Bilo je i djece, bicikala, ali i pasa!
Put od Belišća do Valpova bio je popraćen veseljem i pjesmom, a stanovnici oba grada pozdravljali su nas trubeći u svojim vozilima, mašući i upućujući nam poneke čudne poglede. Za najbolje trubljenje označen je valpovački viličar u jednoj građevinskoj trgovini na sredini puta.
Članovi udruge pozdravili su Palej, tržnicu, belišćansku gradsku kuću, osnovnu školu, ali najviše su vremena proveli na kružnim tokovima gdje su nastale i antologijske slike. Pod motom tko pjeva, zlo ne misli putem su se pjevale udarne lokalne uspješnice kao „Moje srce je u Belišću“, „Volim te volim Belišće moje“, „Valpovački zeleni majstori s terena“, „Djevojka iz Valpova“, „Ne daj, Slavonijo“ dok su radoznala djeca i umirovljenici promatrali iza zatvorenih prozora (pitamo se zašto su prozori zatvoreni).
Neke građane smo čak i probudili svojevrsnom budnicom u podne. I dok su Belišćani svih generacija naricali i plakali, Valpovčani su klicali jer u ovom lokalnom karašickom antagonizmu slavi se i tuguje prilikom svakog „otimanja“ određene institucije, makar to bila i udruga građana.
U novom sjedištu nastavili smo sa svojim aktivnostima, održali izvanrednu skupštinu, imenovali nove ministre: ministricu ugodnih mirisa i ljekovitog mulja Ivanu Jerbić kako bi nastavili borbu za čisti zrak, ministricu prebrojavanja i ovjere lajkova Petru Franjić i ministricu dječjih vrtova i životinjskih farmi Paulu Jedvajić te tako povećali kabinet ministara na šezdeset osoba. Dosadašnji ministar prijevremene mirovine Boris Abičić dobio je dodatni portfelj postavši time i ministar povraćaja članstva
.
Ovaj selidba je još jednom pokazala da Karašicka Republika nije samo udruga, već i svojevrsni pokret koji spaja ljude različitih generacija i interesa, ujedinjene željom za promjenom.
I za kraj par riječi za grad Belišće-
Drago Belišće, bilo nam je lijepo družiti se s vama i godinama organizirati Bistrigin i Vaterpolo u žitu. Nadamo se da će se pojaviti nove mlade snage koje će nastaviti aktivizam za bolji položaj mladih u gradu, ali i protiv međugeneracijskog smrada i shodno tome lošije kvalitete života protiv koje ćemo se i dalje boriti iako smo se preselili nekoliko kilometara južnije, gdje se ipak diše punijim plućima.
